LDP Zvezdara

Liberalno Demokratska Partija Zvezdara

Pre dva meseca ovim gradom su trčali naši petnaestogodišnjaci, rušili su i palili sve pred sobom uzvikujući „nož, žica, Srebrenica”, „ubi, zakolji da Šiptar ne postoji”, a nikada nisu bili na Kosovu, nikada nisu videli nijednog Albanca. Nikada nisu bili u Bosni, u pelenama su bili kada se u Bosni ratovalo. Ta deca su žrtva našeg kukavičluka, naše nesposobnosti da uspostavimo red u ovoj zemlji. — Čedomir Jovanović, Završna konvencija LDP-a u Beogradu, 3. maj

Zoran Ostojic

Zoran Ostojić za “Danas”
Čeda na Dedinju, Čeda u „poršeu“, grmi proteklih meseci iz udbo-mafijaških medija, ali nažalost i sa onih koji se smatraju „građanskim“. U situaciji kada nadležni organi određuju koliko on ljudi više treba da ima u obezbeđenju, u kojim vozilima treba da se vozi, tražeći od njega čak i krvne grupe njegove dece da bi takvu krv stalno imali u rezervi, oni koji se ne stide istih stvari koje su radili Zoranu Ðinđiću ne zaslužuju ni komentar, a kamoli odgovor.

Ali moj drug Pavle Radić („Šta je sa LDP“, Danas, 23. jun) svakako zaslužuje. Jer nije ličan, već govori o LDP-u i o politici.

Pavle, zameraš nam stišanost i utišanost, jer „jasne stavove stalno treba ponavljati“. Ali sam na kraju kažeš da su naspram nas „etablirani politički takmaci sa punom kontrolom takoreći svih materijalnih i infrastrukturnih resursa“. To valjda uključuje i medije. Zar misliš da su traganja za grobom Draže Mihailovića i saga o kršenju ljudskih prava Jovanke Broz rezultat „nezavisnog i istraživačkog novinarstva“ ili možda sposobnosti onih koje ove teme interesuju da budu „glasniji“ nego LDP.

Nego šta je nego glasan LDP „zbog kršenja Ustava i državne bruke zbog neusvajanja novog statuta Vojvodine, zbog surogat zakona o tobože regionalnom razvoju, permanentno licemerje zvanične politike Srbije prema državi BiH, uporno protežiranje zvaničnog Beograda nacionalista i ratnih bogataša u Banjaluci, zbog donkihotovskog vođenja izgubljene bitke za Kosovo i potpunog zastoja evroatlantskih integracija, oko rđave privredne strukture itd.“

U vezi sa svim ovim kritikama na račun politike „Tadićeve administracije“ (Jeremićev termin), LDP ima jasne stavove koje ti ne osporavaš, ali misliš da se ne čuju dovoljno. Prvi deo odgovora zašto je to tako, sam si dao tačno navodeći da „LDP deluje u uslovima negativne stigmatizacije, sumnjičenja i klevetanja“. Drugi ja dodajem. Velika je razlika između političke partije u parlamentarnoj demokratiji i disidenata iz komunizma, ili političkih partija i NVO. Jer političke partije se bore za glasove građana, a time i za vlast, odnosno priliku da ostvare svoj program. A program je ponuda, a ne samo kritika postojećeg.

Zato LDP uz svaku kritiku nudi i svoja rešenja. Od Kosova, preko nove regionalne politike dobrosusedskih odnosa, preko ekonomskih mera koje se razlikuju od Vladinih, do suštinskih reformi sistema obrazovanja i zdravstva. To podrazumeva ne biti zlonameran ni prema političkom protivniku i konkurentu. Ali odgovornost za građanske vrednosti je pre svega ne biti takav, zlonameran, prema onima koji su nosioci tih vrednosti u političkom životu. Zato je odgovor na pitanje kakva je „veza“ (moji navodnici) između afera Luke Beograd i kadrova koje je delegirao LDP vrlo jasan.

Prva „veza“ je naša inicijativa da se sve oko Luke istraži na Anketnom odboru, na kome je saslušavan i gradonačelnik Ðilas koji je u tom slučaju verbalno optužen za korupciju. Sačekajmo izveštaj tog odbora. Druga veza je zahtev LDP-a Odboru za sprečavanje sukoba interesa da se „pozabavi“ Milanom Perovićem. A Odbor je rekao da Perović nije u sukobu interesa kako su neki tvrdili. Razloge što ta vest nije dobila isti prostor i vreme kao i optužba da jeste, valjda smo apsolvirali.

Uveren sam da će, uprkos ovome, LDP ostati dosledan u departizaciji javne uprave. Da na javne funkcije ne postavlja svoje partijske kadrove – već stručnjake i profesionalce kakva je i gradska sekretarka za zdravstvo. Sa sedam odbornika (od 110) u gradskoj skupštini moglo se uraditi samo to. Da se spreči da Vučić postane gradonačelnik, kao i da se započne proces departizacije Uprave Beograda.

A da li će nas sledeći put biti mnogo više i u gradskom i u državnom parlamentu zavisi od stepena umora građanske Srbije? Trideset dve javne ličnosti, u nedavnom Apelu (potpisuje se i dalje) jasno je reklo da građanska Srbija ima koga da podrži i da ne sme biti umorna. Jer ovi drugi ne pokazuju umor.

Što bi rekao moj prijatelj Bata: „Zanimljivo mi je da, recimo, Brana Crnčević ne proziva Tomu zbog kola u kojim se vozi i što hoće sa žutima u Vladu ili što Sonja Liht ne zamera Tadiću što sprema Tomu za partnera!“

Meni je odgovor na ovo jasan. Uveren sam i tebi, Pavle.

Podelite vest sa prijateljima:
Share this page via Email Share this page via Stumble Upon Share this page via Digg this Share this page via Facebook Share this page via Twitter

Ostavi komentar





Thumb up 0 Thumb down 0 (0)

Za ostavljanje komentara nije potrebna registracija. Međutim, radi zaštite od SPAMa, svaki komentar mora prvo biti odobren od strane moderatora. Zato se vaš komentar neće odmah pojaviti &ndash ne brinite, sve ih čitamo.